Od kad pamtim zanimaju me spiritualne teme. Kao dijete pjevala sam i slavila Isusa i spontano izmišljala pjesmice… slavila sam život.

Kasnije sam se malo pogubila sve do svoje 33 godine gdje sam magnetično bila privučena jogom. Moj duhovni učitelj pojavio se točno kada sam ga najviše trebala, a i kada sam bila spremna na ovo uzbudljivo putovanje.

Čarolije su se događale, a ja bih sve upijala. Mogli bi pomisliti da je ovo bilo idilično razdoblje… hm, djelomično…

Ima jedna izreka koja kaže da nas učitelj formira kao što kovač formira komad željeza, prvo ga stavlja u vatru da ga dobro zagrije, a onda velikim čekićem tuče, savija i obilikuje i ponovo stavlja u vatru i tako dalje… puno, puno puta, sve dok ne poprimi oblik upravo onakav kakav je njegova svrha.

Rekla bih da su me sva ova životna iskustva, naročito ova teška, osnažila… učinila su me ovom verzijom koja sam danas. I znam da to nije konačno jer dok živimo u ovom tijelu rastemo kroz iskustva.

Moja duhovna profesija je „Tragač“.

Za čime tragam? Za onime što mi može objasniti i približiti nevidljivo, spiritualno. Tragam za smislom, za iscjeljenjem, za spoznajama.

Moj istraživački duh, upornost i disciplina, a naročito „ne posustajanje“ dovelo me na ovo mjesto na kojem sam danas.

Područja koja sam istražila i još istražujem želim podijeliti. Kreativnost kroz radionice, znanja i tehnike iscjeljivanja kroz terapije, meditaciju i jogu kroz dijeljenje s divnim dušama koje su odabrale dio svog puta dijeliti sa mnom.

Ovaj put je polagan put, ima jedna izreka koja kaže: ako žeiš brzo doći, koračaj polako. Polako bi značilo svjesno, promatrajući, upijajući u traganju i istraživanju još dubljih slojeva nas samih.

Kada je takav put onda primjećujete da vam neki teret postaje pretežak i da je vrijeme neke stvari pustiti, dijelove sebe koji više niste, nešto što ste mislili da bez toga ne možete. Nije to jednostavno jer postaju navike, samo onaj impuls iznutra vam govori da je vrijeme krenuti još malo više i iako postaje izazovnije tako treba biti.